ŽUTI NOĆURAK - Oenothera biennis

Drugi nazivi: ŽUTI NOĆURAK. -- Evening primrose. Latinski naziv: Oenothera biennis . .Eng - Evening Pimrose
                                 



Opis biljke: Žuti nocurak (Oenothera biennis) stigao je iz južne Amerike na sever, na istocnu obalu Kanade. Bio je popularan vec medju Indijancima, izmedju ostalog, u lecenju kožnih bolesti i zalecenju rana, a peroralno se koristio kod astme, prehlada i gripe. U 17. veku dospeo je u Englesku. U ulju žutog nocurka nalaze se dve važne nezasicene masne kiseline : alfa-Iinolenska kiselina i gama-Iinolenska kiselina. Prva spada medju esencijalne masne kiseline, što znaci da je organizam nije sposoban sam proizvesti, vec ju je nužno uneti hranom. Gama- Iinolensku kiselinu, medjutim, organizam može proizvesti iz sirovina koje se nalaze u hrani, ali samo pod idealnim uslovima.

ŽUTA BROĆIKA -IVANJSKO CVEĆE - Galium verum

Drugi nazivi: brocac, brocika, ivan-cvet, ivanova trava, sirište, sirištica. Latinski naziv: galium verum. Eng - Bedstraw
                                           


Opis biljke: ivanjsko cvece je biljka visine 60 do 150 cm. Stabiljka je cetverouglasta s cetiri izrazito ispupcene linije. Stabljika je na clancima odebljala i provijena tvrdirn dlakama. Sest do osarn listova, zajedno s uvrnutim rubovima, poredani su u pršljenu jednom žilom. Cvetovi imaju jaki miris poput meda, a ukus im je kiseo i trpak. 

ZOVA - BAZGA - Sambucus nigra

Drugi nazivi: baz, baza, bazgovina, crna bazga, cma zova, zova, zovika...Latinski naziv: sambucus nigra . Eng - elder 
                                       

Opis biljke: zovina ili bazga raste kao grm ili drvo visoko 3 do 10 metara. Na donjem delu stabla kora je svetlosmedja, a u gornjem delu sivo-bela, pomalo izbrazdana i bradavicasta. Vec u blizini zemlje izbijaju postrane krhke i lako lomljive grane. Drvo okružuje plutasta, bela i veoma lagana srž. Nasuprotni listovi ne-pravilno su perasti s jajastim, zašiljenim, tamnozelenim liskama, koje su po rubu pilasto nazubljene. Cvetovi su sakupljeni u plosnati paštitac, a boja im je bela do žuckasto-bela. Iz cvetova se razvijaju bobe, u pocetku zelene, zatim crveno-smedje i naposletku sjajnocme. Bobe su male i socne. Cvetovi su jakog i veoma ugodnog mirisa, koji u suvom stanju postaju blaži. Ukus cvetova je gorkast i aromatican. Sirove bobe (plodovi) imaju neprijatan ukus, dok su pripremljeni kao kompot ukusni.

ZOB - Avena sativa

Drugi nazivi: ovas, oves, silj, siljevina, usjevna zob...Latinski naziv: avena sativa . Eng - green oats

                                     


Opis biljke: zob je biljka koja se ubraja u porodicu trava. Klasici zobi sadrže 2 do 6 cvetica. Nalaze se na raširenoj metlici na vrhu stabljike. Zrna su obavijena plevom koja nije srasla sa zrnom po cemu se zob razlikuje od drugih žitarica (pšenice, jecma i raži) Njen sadržaj visokovrednih materija je upravo fantastican: jod, hlor, fosfor, magnezijum, kalijum, mangan, cink, bakar, niacin, biotin, vitamini... Ovo, u prevodu na jezik svakodnevnog života, znaci: zob je dobro koristiti u ishrani jer potpomaže stvaranje krvi, jaca zube i kosti, podstice rad mozga, rast kod dece i jacanje mišicne mase kod odraslih. Zbog lakoce sa kojom se vari, zob se preporucuje obolelima na želucu, a isto tako i osobama sa bronhijalnim smetnjama.Slaboj deci i iscrpljenim osobama uopšte, zbog se najtoplije preporucuje: treba da je uzimaju svakog dana, u obliku kaše ili drugacije. Odlicne su zobene pahuljice, koje se prelivaju vrelim mlekom ili supom, i jedu u kombinaciji sa drugim namirnicama. Preporuka je da se zob kuva 2-5 minuta, jer se u ovom intervalu ne gubi ništa od njene hranljive vrednosti, a postaje lako varljiva.

ZELENI ČAJ - Camellia sinensis

Drugi nazivi: kineski, ruski,indijski . Latinski naziv: Camellia sinensis .
                                  

Opis biljke: Zeleni Caj - (kineski, ruski,indijski) je osušeno lišce cajne biljke Camellia smensis ,,,Ova biljka skromnog izgleda i sitnih listica je visoki žbun. Raste na visoravnima Kine, Indije, Japana, Cejlona, na Javi, u Gruziji i južnim padinama Kavkaza. Za svoje stanište odabrao je najljepše pejsaže i to uz izvore pitke vode u dobro suncanim ravnicama koje obiluju kišama. Gaji se na plantažama gde se grm reže do visine jednog metra radi veceg broja izdanaka i lakšeg branja lišca. Lišce mu je naizmenicno, kožasto, sjajno, elipticno, po rubovima nazubljeno. Nema mirisa. Cvetovi su beli, mirisni,zeleni caj, kakav se pije u Kini, sastoji se samo od vruce vode i zelenih listova, bez dotaka cvetova, etericnih ulja, sladila, limuna, narandžine kore, ruma. Najbolje vrste beru se u martu, kada su listovi još sasvim mali, a ime najboljeg, prevedeno sa kineskog, znaci "pre proletnih kiša". Nema ga u prodaji, služi uglavnom za mito i medjunarodne poklone na visokom nivou. Suši se u velikim posudama ispod kojih gori vatra i sve vreme meša vrlo osetljivim dlanovima znalaca koji znaju kad je caj osušen i kad ga treba skloniti sa vatre. Sušenje je nužno da bi se iz listova isterala voda, ali se mora paziti da zajedno sa vodom iz njih ne izadje i "duša caja". Važnije od vrste posude (najveci cajnik na svetu ima zapreminu devedeset litara) su vrsta vatre i nacin pripreme. Voda u ne sme biti ni prevruca ni prehladna. Kada se u njoj, pre kljucanja, pojave mehurici (Kinezi ih zovu "riblje oci"), skida se sa vatre i prelije preko listica na dnu staklene šolje. (Staklo je važno zbog uživanja u boji tecnosti.) Nekoliko minuta ceka se "budjenje" caja. Ako je voda bila prehladna, caj se nece probuditi. Ako je bila prevruca, caj je mrtav.U Evropu je cameliia sinensis došla sa dve strane. Pod nazivom tei dovozila ga je sredinom šesnaestog veka brodovima holandska Istocnoindijska kompanija, a kao caj stizao je i ranije kopnom preko Rusije. Tek u poslednjih dvesto godina poceo se uzgajati izvan Kine i Japana .

ZEČJI TRN - GLADIS - Ononis spinosa

Drugi nazivi: gladež, gladišnik, gladiška, gladuška..Latinski naziv: ononis spinosa. Eng - Harrow
                                   

Opis biljke: zecji tm trajna je biljka što raste kao korov s veoma dugackim, jakim i žilavim korenjem. Stabljika je grmolika, cvrsta i razgranjena, s tmovitim izdancima, a visoka je do 50 cm. Listovi u vršnom delu stabljike su jednodelni, dok su donji listovi trodelni, tj. sastavljeni od tri listica. Cvetovi se nalaze na trnovitim izdancima u pazušcima listova, leptirastog su oblika, grimiznocrvene boje .

ZDRAVAC - Geranium macrorrhizum

Drugi nazivi: Ždralica, priboj. Latinski naziv: Geranium macrorrhizum .Eng - Cranesbill
                                  


Opis biljke: Dugovecna mirisna zeljasta planinska biljka. Ima do 1 m dugacke, kao prst debele rizome koji puze skoro po površini zemlje. Cvet je crvenkasto-ljubicast, oblikom podseca na rodin ili ždralov kljun. Cveta od aprila do juna. Sadrži etarskog ulja, tanina i flavonskih heterozida Zdravac je niska, neupadljiva biljka skromnog cveta i jakog mirisa. On je biljka koja sami svojim imenom simbolizuje zdravlje.

YUCCA

Drugi nazivi: Yucca. Latinski naziv: Uliaceae . 

                                               



Opis biljke: Juka je zimzelena biljka koja endemski raste u SAD, Meksiku i na Karipskim ostrvima. Spoljnim izgledom malo podseca na palmu: ima debelo i kratko stablo i sabljaste listove. Cvetovi juke oblikovani su kao zvoncici koji formiraju velike grozdove piramidalnog oblika, koji mirišu posebno nocu. Juka spada u porodicu ljiljana (Uliaceae), a Indijanci je smatraju najlepšom pustinjskom biljkom i vec je vekovima poštuju. Zbog njene velike isceliteljske noci nazivaju je drvom života. Indijanci su juku mleli u brašno i pekli kolace. Iz korena su cedili sok, pripravljali sapun za pranje tela. Koristili su ju za poboljšanje zgrušavanja krvi pri ranjavanju, za reumatske i kožne bolesti, izlecenje cireva, bubuljica, upale i kao sredstvo za jacanje .


VRKUTA - VIRAK - Alchemilla vulgaris



Drugi nazivi: gospin plašt, virak. Latinski naziv:Alchemilla vulgaris .
                          



Opis biljke: Sam narodni naziv govori da je velika pomoc ženama - skoro da se ne može nabrojati za šta je sve lekovita. Ipak treba istaci najvažnije: vrkuta leci pojacani sekret, bolne menstruacije, koje i reguliše, a pospešuje i olakšava porodjaj. Pomaže kako u klimaktericnim, tako i u pubertetskim smetnjama (za ove zadnje pije se caj od vrkute i hajducke trave, u razmeri 1:1).Nesmeju je uzimati oni koji boluju na zuc ili imaju gastro probleme.

Stanište: raste divlje, po kamenitim i neplodnim mestima, a uzgaja se i u vrtovima.

Lekoviti deo biljke: za lek se pre cvatnje skupljaju listovi i mlade grancice.

Lekovito delovanje: Ona skuplja i zateže tkivo, potpomaže izbacivanje vode iz organizma, jaca srcani mišic, leci upale, cireve, cak i ako su zapušteni. Kod slabunjave dece - i odraslih -deluje protiv mišicne slabosti i slabosti udova. Vrkuta jaca i na taj nacin što deluje protiv malokrvnosti. Kod žena koje se teško poradjaju leci slabost materice, a zaštita je i od pobacaja. Bilo bi poželjno da svaka buduca majka od treceg meseca trudnoce pije caj od ove biljke. Kad se pomeša sa hocu-necu travom (Capsella bursa-pastoris) vrkuta predstavlja univerzalan lek protiv svih ženskih bolesti, cak i protiv ispadanja materice. U tim slucajevima pije se caj od sveže ubrane vrkute, i to cetiri puta na dan, ali gutljaj po gutljaj. U isto vreme treba masirati te delove tinkturom od pomenute hocu-necu trave (Capsella bursa-pastoris). Utrljavanje se vrši odozdo na gore. Dobro je da se terapija dopuni kupkom od hajducke trave, koja se pravi od 100 gr ove biljke i upražnjava 3 puta nedeljno. (Ista kupka se može koristiti dva puta).. 

Poznavaoci kazu da "Dve trecine ginekoloških operacija bilo bi nepotrebno ako bi na vreme i to u dužem periodu pacijentkinje uzimale gospin plašt, ona leci sve bolesti donjeg dela tela, upale, gnojnice, cireve i prelome. Svaka žena bi posle porodjaja trebalo da pije caj od gospinog plašta. Spolja, smrvljena i kao oblog, ova biljka leci rane, ubode i posekotine... ojacava decu kojoj su, iako se dobro hrane, slabi mišici". Vrkuta je odlicna i kao sredstvo protiv ugojenosti, dovoljna je kolicina od 2-3 šolje na dan, i vitka linija je obezbedjena.

Caj: 1 cajna kašicica vrkute prelije se šoljom kljucale vode i ostavi da odstoji 5-10 minuta. Pije se uvek u gutljajima. doza je 2 šolje na dan, a posle porodjaja se pije puno caja prvih 8-10 dana.

VRESAK - Satureja montana



Drugi nazivi: brezina, gorska metvica, kameni vrijesac, konjski vrisak, mali vrisak, modra kresina, primorski vrisak...
Latinski naziv: satureja montana.Eng - Winter Savory

                              

Opis biljke: vresak je polugrmovita trajnica visine 20 do 40 cm. Ima snažan koren iz kojeg izbija mnogo uspravnih i razgranjenih ogranaka. Listovi su mali i uski, celovita ruba, oštro zašiljeni a stoje po dva nasuprotno. Cvetovi su plave ili bele boje pa se prerna tome razlikuju vresak belog cveta i vresak plavog cveta. Cvetovi su sakupljeni u pazušcu listova. Citava je biljka pokrivena veoma kratkim dlakama i žlezdama s etericnim uljem, što je cini jako aromaticnom ..
Stanište: raste po suvim, kamenitim i toplim zemljištima kraškog podrucja, posebno u prirnorju.
Lekoviti deo biljke: za lek se koristi citava biljka što se sabire za vreme cvatnje.
Lekovito delovanje: vresak se uspešno koristi kao sredstvo protiv crevnih parazita te za lecenje bolesti jetre i žuci, nadutosti i grceva .

VRBA IVA - Salix caprea



Drugi nazivi: iva, iva vrba, maca, planinska iva, prava iva, vrbica...Latinski naziv: salix caprea. Eng - Goat Willow
                                     


Opis biljke: vrbe su dvodomne biljke što rastu u obliku grma ili drveta. Svaki grm ili drvo nosi cvetove samo jednog pola. Muški cvetovi su jajastog oblika s prašnicima žute boje, dok su ženski cvetovi vitki i valjkasti, sivo-zelene boje. Cvetovi nazvani »mace«pojavljuju se pre listanja. Listovi bele vrbe nalaze se na kratkoj peteljci, dugacki su, šiljasti, sitno nazubljeni i s obiju strana obrasli srebrnosivim dlakama. Krhka vrba ima gole listove bez dlaka. Najviše listova ima vrba iva .
Stanište: raste oko bara i jezera, oko ribnjaka, uzduž reka i potoka, uz rubove šuma, a ljudi je sade na medjama livada i pašnjaka .
Lekoviti deo biljke: u prolece se s tanjih grana guli kora te režu mladice s mladim listovima.

Lekovito delovanje: odavno je poznata kao lekovito sredstvo što snizuje groznicu i steže, umiruje bolove i pospešuje izlucivanje znoja i mokrace, a samim time i izlucivanje otrovnih tvari iz tela. Caj od vrbove kore posebno se preporucuje kod reumatizma, posebno reumatizma zglobova i gihta. Vrbova kora umiruje bolove i uništava klice te zbog toga postiže vidne rezultate kod svih katarnih upala želuca i creva. Izvana caj od vrbove kore koristi se za grgIjanje kod upale krajnika i zubnog mesa te za ispiranje i obloge u lecenju rana, cireva i kožnih osipa .

VRANILOVKA - ORIGANO - Origanum vulgare



Drugi nazivi: mravinac, mirišijavac, crnovr, crnovrška, džodžan, dušica, babina dubcica, bolmet, bolja dušica, vrigan, gorka meta, gocman, dobra misel, dobra misu, dobrovoljka, zabrta, zavrta, ksaberta, mažuran, majoran, mravinjac, mravic, mravlinjak, origanj, rigan, rohogan, sovr, sovro, sušica, tosta, crljena meta, crljena metvica, crnovrh . Latinski naziv: Origanum vulgare .
                                 


Opis biljke: Vranilovka je dugovecna zeljasta biljka suncanih i suvih strana. Ima uspravne cvrste drške, visoke oko pola metra, obojene crvenkasto i obrasle dosta krupnim listovima. Cveta od jula do oktobra. Cvetovi su na vrhu stabljika udruženi u kompaktne okruglaste cvasti, prijatnog mirisa i izvanredno lepog izgleda. Ukusa je oporog i gorkog. Spada u grupu aromaticnih oporih, gorkih neotrovnih droga koje se u nas mnogo cene. Hemijski sastav i farmakodinamsko dejstvo vranilovke je vrlo blisko i slicno majkinoj dušici pa se na isti nacin može upotrebiti. Isto tako se bere, suši, cuva i pakuje kao i majkina dušica ". .

Stanište: svuda .

Lekoviti deo biljke: Seku se vrhovi grancica u cvetu, oko 20 cm dugacki.
Lekovito delovanje: .Omiljena je u narodu kao caj i lek za jacanje, za lecenje bolesti organa za varenje (osobito proliva) i disanje, a spolja se upotrebljava protiv raznih zapaljenja kože i sluznica Etarsko ulje od vranilovke sadrži oko 50% timola, zbog cega ima veoma izražena antibakterijska svojstva. Na taj nacin se može i objasniti vekovna upotreba i ogromno poverenje u lekovitu moc ove biljke u nekim našim krajevima. Nazivaju je vranilovkom zato što je do otkrica sintetskih boja upotrebljavana za crno bojenje vune . Supenu kasiku usitnjene droge preliti sa 200 ml kljucale vode.Sud poklopiti i ostaviti da stoji 30 min.Caj procediti.Piti tri solje caja dnevno pre jela.

VRANILOVKA - ORIGANO - Origanum vulgare



Drugi nazivi: mravinac, mirišijavac, crnovr, crnovrška, džodžan, dušica, babina dubcica, bolmet, bolja dušica, vrigan, gorka meta, gocman, dobra misel, dobra misu, dobrovoljka, zabrta, zavrta, ksaberta, mažuran, majoran, mravinjac, mravic, mravlinjak, origanj, rigan, rohogan, sovr, sovro, sušica, tosta, crljena meta, crljena metvica, crnovrh . Latinski naziv: Origanum vulgare .
                                 


Opis biljke: Vranilovka je dugovecna zeljasta biljka suncanih i suvih strana. Ima uspravne cvrste drške, visoke oko pola metra, obojene crvenkasto i obrasle dosta krupnim listovima. Cveta od jula do oktobra. Cvetovi su na vrhu stabljika udruženi u kompaktne okruglaste cvasti, prijatnog mirisa i izvanredno lepog izgleda. Ukusa je oporog i gorkog. Spada u grupu aromaticnih oporih, gorkih neotrovnih droga koje se u nas mnogo cene. Hemijski sastav i farmakodinamsko dejstvo vranilovke je vrlo blisko i slicno majkinoj dušici pa se na isti nacin može upotrebiti. Isto tako se bere, suši, cuva i pakuje kao i majkina dušica ". .

Stanište: svuda .

Lekoviti deo biljke: Seku se vrhovi grancica u cvetu, oko 20 cm dugacki.
Lekovito delovanje: .Omiljena je u narodu kao caj i lek za jacanje, za lecenje bolesti organa za varenje (osobito proliva) i disanje, a spolja se upotrebljava protiv raznih zapaljenja kože i sluznica Etarsko ulje od vranilovke sadrži oko 50% timola, zbog cega ima veoma izražena antibakterijska svojstva. Na taj nacin se može i objasniti vekovna upotreba i ogromno poverenje u lekovitu moc ove biljke u nekim našim krajevima. Nazivaju je vranilovkom zato što je do otkrica sintetskih boja upotrebljavana za crno bojenje vune . Supenu kasiku usitnjene droge preliti sa 200 ml kljucale vode.Sud poklopiti i ostaviti da stoji 30 min.Caj procediti.Piti tri solje caja dnevno pre jela.

VOLUJSKO UHO - BORAŽINA - Borago officinalis



Drugi nazivi: boraka, borac, boraša, kozmelj, krastavac, lisicina, porec, volovski jezik. Latinski naziv: borago officinalis
                                   


Opis biljke: volujsko uvo ili boražina jednogodišnja je zeljasta biljka s okruglom i socnom stabljikom visine od 30 do 50 cm. Listovi su široki i elipticni. Stabljika i listovi su obrasli grubirn dlakama. Cvetovi su pojedinacni i plavi .
Stanište: raste u poludivljem obliku na našern obalnom podrucju, a uzgaja se u povrtnjacima i vrtovima 
Lekoviti deo biljke: za lek koriste se listovi, cvetovi i citava biljka, koja se sabire u cvatu i suši u hladu, na prozracnom mestu. 
Lekovito delovanje: korsti se kao lek za bolesti srca, a posebno kod nervoznih teškoca i lupanja srca. Pospešuje izlucivanje otrovnih materija iz organizma. Deluje antifibrozno, osvežavajuce i oživljavajuce.

Vitex agnus castus



Drugi nazivi: Konopljika - Rakita - Divlji biber..Latinski naziv:Vitex agnus castus .Eng - Chasteberry
                                  


Prirodno stanište ove biljke je južna Evropa i Mediteran, ali se uzgaja kao ukrasna biljka u celom svetu. Agnus Castus potice iz porodice verbena, poreklom iz Azije i Mediteranskih predela. Sadrži iridoglikozide: agnusid, aucubin, eurostosid, flavone: casticin, isovitexin, orientin, etericno ulje s cineolom i pinenom. Ova biljka deluje na nivo progesterona i snizava nivo prolaktina.
Primenjuje se u perimenopauzi za zaustavljanje krvarenja ili kod nepravilnih mesecnica. Dnevna doza je 3 x dnevno 40 mg. Rezultati su vidljivi nakon upotrebe kroz nekoliko ciklusa. U medicinske svrhe koristi se plod koji utice na hormonsku funkciju žena te se stoga najviše koristi kod menstrualnih problema. Agnus Castus pozitivno utice na kontrolu i proizvodnju hormona tokom posljednje dve nedelje menstrualnog ciklusa. Ovaj period ciklusa je poznat po stvaranju zutog tela koje priprema jajasce za oplodnju te uterus za eventualnu trudnocu. 
Menstrualni problemi:
Neke zene mogu imati simptome kao sto su neredovite i bolne menstruacije, oboljenja grudi i bolne grudi, endometrioza, zapaljenska oboljenja karlice, nenormalna krvarenja uterus ate emocionalni disbalans. Agnus castus normalizuje nivoe progesterona koji izlucuje zuto telo – stoga pomaze obnovi zdrave menstrualne funkcije Agnus castus takodje oslobadja od simptoma PMS-a, ukljucujuci nabreklost grudi, grceve, glavobolje pa cak i akne Pokazao se efikasnije nego vitamin B6.
Neplodnost:
Agnus castus moze pomoci pri regulaciji nivoa prolaktina te stim pomoci pri tretmanu neplodnosti kod zena. Nedostatak mleka (isuficijentna laktacija): Istrazivanja pokazuju da agnus castus delotvorno utice na hormone koji kontrolisu izlucivanje mleka te “ispustanje” mleka iz tkiva grudi.
Menopauza:

S obzirom da je i ovo stanje vezano za hormone, agnus castus tadje moze biti izbor tokom menopause a za emotivno zdravlje, odrzavanje “zdrave” menopause.

Sigurnost i upozerenje

Poznato je da agnus castus ne uzrokuje nikakve nus pojave. Medjutim, neke osobe mogu doziveti alergijske reakcije, glavobolju i pojacno menstrualno krvarenje kao posledicu terapije agnusom. Ukoliko se pojavi ovi simptomi, potrazite savet kvalifikovane osobe.

Trudnice i dojilje pre uzimanja preparata agnusa treba da se konsultuju sa kvalifikovanim zdravstvenim licem, s obzirom na stanje u kojem se nalaze.
Agnus castus se ne preporucuje deci.
- redukuje opste simptome PMS-a (razdražljivost, depresiju, glavobolje, oticanje i bolove u dojkama).
- smanjuje lucenje prolaktina
- povecava nivo progesterona
- regulise menstrualni ciklus
- pospešuje ovulaciju
- pospešuje plodnost
- smanjuje pojavu akni u PMS-u

Upozorenje: nije za trudnice i dojilje. Ne savetuje se uzimanje uz hormonsku terapiju ili sa oralnim kontracepcijskim sredstvima.

VINOVA LOZA - Vitis vinifera



Drugi nazivi: cokot, loza, trs, vinoloza, vinska loza, vinski trs. Latinski naziv: vitis vinifera
                                           


Opis biljke: vinova loza trajan je grm, odnosno penjacica koja doseže visinu od 5 do 15 metara. Kod vinove loze razlikuju se dugacki izdanci što se razvijaju iz osnovnih mladica, i kratki izdanci koji se razvijaju iz pazuha listova.. Plod je veoma socna, slatka i kiselkasta boba s nekoliko semenki. Plodovi, odnosno bobesacinjavaju grozd.
Stanište: pretpostavlja da je pradomovina vinove lozepodrucje izmedju Cmog mora i Kaspijskog jezera.
Lekoviti deo biljke: za lek se upotrebljava u prvom redu groždje te cvetovi, listovi i vitice. ..
Lekovito delovanje:caj od listova vinove loze koristi  se kao lek za lecenje reumatizma, gihta, povracanja i krvavog ispljuvka. Sok što istice iz sveže obrezane loze deluje na umirenje krvarenja, steže, a razredjen s vodom koristi se i za obloge za jacanje ociju. Caj od cvetova vinove loze koristi se za lecenje oslabljene funkcije mozga i kicmene moždine. Groždje se uzima kao lek za cišcenje krvi, regulisanje probave, uklanjanje masnih naslaga iz tela, za lecenje upalnih procesa probavnih organa, te za uklanjanje reumaticnih poteškoca i kožnih osipa. Sveži sok od groždja obiluje vitarninirna A, B i C i raznim mineralnim tvarima, a koristi se , za jacanje probavnih organa, izlucivanje otrovnih tvari iz tela, za lecenje proliva i katara creva te uklanjanje zacepljenosti i sl. Kada se uzima u manjim kolicinama, vino deluje lekovito jer oživljuje i potice na aktivniji rad mnoge organe. Vino se koristi u priprerni napitaka od raznog lekovitog bilja. Vinski ocat hladi i steže, smiruje prolive i krvarenje. Od vinskog octa pripremaju se oblozi za razne bolesti. Povremeno pranje celoga tela mešavinom vinskoga octa i vode cisti kožu i otvara pore, pospešuje cirkulaciju krvi, a time organizam postaje otporniji na razne bolesti i štetne vanjske uticaje .

VILINO SITO - KRAVLJAK - Carlina acaulis



Drugi nazivi: .bodic, kravinac, kravijac, krmski koren, protak, pupavac, šikavac, veliko sito.
Latinski naziv: carlina acaulis.Eng - Carline Thistle

                                      

Opis biljke: kravljak je trajna biljka, niska i prilegla s vrlo kratkom stabljikom s jako rascepljenim i bodljikavim listovima. Cvetne glavice su velike, zvezdaste, sjajnobele boje, a razvijaju se pojedinacno. Koren je dubok i stupast, izvana smedj, a iznutra svetliji i raspucan. Miris mu je sladunjav, a ukus oštar i aromatican .
Lekoviti deo biljke: u rano prolece ili jesen za lek se skuplja koren. Potrebno ga je naglo sušiti i cuvati na suhom mestu jer je sklon plesni. 
Lekovito delovanje: biljka se koristi kao sredstvo za izlucivanje vode, cišcenje creva i izlucivanje mokrace. Uspešno se koristi kao sredstvo za suzbijanje raznih crevnih nametnika. Caj od korena koristi se za ispiranje usta te izvana za lecenje teško zaceIjivih rana i cireva .

VIDAC - OČANICA - Euphrasia officinalis



Drugi nazivi: dragocka, dragonka, radoka, vidica, vidova trava. Latinski naziv: euphrasia officinalis. Eng - Eyebright 
                                         

Opis biljke: vidac ili ocanica jednogodišnja je biljka, visine 10 do 15 cm. U gornjem je delu razgranjena i pokrivena mekanim dlacicama. Biljka je polunametnik jer se svojim usisnim korenjem pricvrsti za livadne trave i siše im sokove. Listovi su nasuprotni, jajastog oblika i na vrhu oštro nazubljeni. Cvetovi se pojavljuju u pazušcima gornjih listova, a boja irn je bela ili bledoljubicasta. Po cevastim cvetovima nalaze se male žute mrlje .

Stanište: raste na suvim livadama, šumskim cistinama i neplodnim zemljištima. 

Lekoviti deo biljke: za lek sakuplja se citava biljka, bez korena .
Lekovito delovanje: osnovno delovanje biljke koristi se u lecenju ociju. Upotrebljava se kod upale ocne spojnice, slabosti ociju zbog premorenosti od citanja ili pisanja, upale rubova kapaka, upale šarenice, glaukoma, cira na rožnici, upale suzne vrecice i sl. Vidac se preporucuje i kod bolesti dišnih organa, kao što su kijavica, gripa, bronhitis, probavne smetnje, te želucanih i crevnih bolova .

VALERIJANA - Valeriana officinalis



Drugi nazivi: baldrijan, kozlic,majcina trava, macja trava, valerijana. Latinski naziv: valeriana officinalis .                      
                                                      

Opis biljke: odoljen ima trajni koren iz kojega na sve strane tera žuto-smedje korenje i izdanke dugacke i više od 10 cm. Ima šuplju, ispruganu, golu, samo prizemno dlacicama pokrivenu stabljiku. Razgranjena je i doseže visinu od 20 do 120 cm. Listovi su raznovrsni; donji su nasuprotni, neparno perasti i rascepljeni, na dugackim peteljkama, . Sto su bliže vrhu, gornji listovi imaju krace peteljke i s manje lisaka, dok su najgornji listovi nalik bodljikama pilastog okrajka, bez peteljki s malo dlacica na nalicju. Na vrhu ogranka u paštitac su sakupljeni cvetovi bele ili ružicaste boje Miris koji proizvodi koren, posebno uzbudjuje macke. Potrebna je opreznost da se biljka ne zameni sa otrovnom kukutom.

Stanište: raste po mocvamim livadama, vlažnim šumama, uzduž jaraka, uz vode i na obroncima. Miris stabljike, posebino korena, vrlo je neugodan.

Lekoviti deo biljke: u prolece, pre cvatnje, skuplja se korenje (od manjih stabljika). Korenje se vadi u jesen,Valja biti posebno na opreza da se kod sabiranja odoljena ne zameni s korenom otrovne kukute.
Lekovito delovanje: caj od korena odoljena uspešno se koristi kod svih živcanih bolesti. Postižu se izvanredni rezultati kod padavice, histerije, hipohondrije, grceva oko srca, nervoznih grceva u dušniku, prsima kod astme, želucu i crevima. Preporucuje se u lecenju nervne glavobolje što je uzrokuju grcevi zbog nadimanja omaglice, vrtoglavice i povracanja. Upotrebljava se na tri nacina : pri opstoj uznemirenosti i nervozi koja se može još povecati usled razdraženosti,pri nesanici koja je posledica nervoze, pogotovo kad se ne može zaspati i
pri živcanim srcanim tegobama popracenim lupanjem srca i osecajem straha u predelu srca.
Valeriana - Odoljen - Caj, Kapi ,, ne smeju se upotrebljavati duze od tri nedelje i potrebno je napraviti pauzu od pet nedelja.Valeriana snizava pritisak i uspavljuje i bolje je kod niskog pritiska koristiti Glog.

Tinktura:
Tinktura se priprema tako da se 20 g. usitnjenog korena prelije sa 100 g. 70 % alkohola, zatim se to, dobro zacepljeno, ostavi da stoji 14 dana, uz cešce muckanje; nakon toga se procedi. Uzima se 20 – 40 kapi na kocki šecera sa vodom, najbolje pre spavanja.
Tinkture treba držati daleko od vatre i dohvata dece, na hladnom i tamnom mestu, dobro zacepljene.

Mešavina caja za živce : ( Species nervinae )
30 g korena valeriane-odoljena, 30 g lišca metvice ( Mentha piperita ),
40 g lišca gorke deteline ( Menyanthes trifoliata );
1 velika kasika te mešavine prelije se - popari – sa 2,5 dl kipuce vode, zatim se ostavi poklopljeno 30 minuta i potom procedi. Pije se toplo, tri puta dnevno po 1 soljica POSLE jela.

Kod neuroze, srcanih smetnji i poremecenog krvnog pritiska:
mešavina od 15 g valeriane-odoljena, cveta gloga ( Crataegus oxyacantha), cveta lavande ( Lavandula vera), srdacca ( Leonorus cardiaca), kumina ( Carum carvi), komoraca (Fructus foeniculi), te 10 g maticnjaka.
Tri velike kasike te mešavine popare se s ½ litre kipuce vode, zatim se to poklopi i nakon 2 sata procedi. Zasladjeno medom pije se u 4 obroka u toku dana.

Uva Ursi - MEDVEĐE GROŽĐE



Drugi nazivi: divlja maginja, gornik, medvedovo uho, planika crvena, gornik, mlivnjak. Latinski naziv: arctostaphylos uva ursi .Eng - Bearberry

                                            

Opis biljke: medvedje groždje ili medvetka uglavnom je polegnuti grm obrastao jajastim, cvrstim i kožastim listovima dužine 2 do 3 :m. Cvetovi bele ili svetloružicaste boje obešeni su u grozdovirna, a oblik im je zvonast. Plod je okrugla boba, crvene boje.Raste po suvim, retkim, pešcanim ili kamenitim borovim i drugim crnogoricnim šumama, medu grmljem po suncanim obroncima i suvatima, po planinskim pašnjacima Balkanskog poluostrva, narocito u zapadnim delovima.
Stanište: otvorena osuncana mesta planinskih podrucja .

Lekoviti deo biljke: za lek sabiru se listovi od maja do jula . Uva je dugovecan zimzelen, vrlo razgranat, nizak grmic, koji je po zemlji sasvim polegao. Cvetovi su mu sitni, zvonasti, ružicasti ili beli i vise u malim grozdovima. Plod je lepa crvena, brašnjava, okrugla, mnogosemena bobica. Lišce je kožasto, debelo, golo, sjajno, tamno zeleno, sitno i lopaticasto. List je krut, kožast, lomljiv i vrlo debeo. Kad se baci na gomilu, zvoni, što je znak da je dobro osušen. List se bere u prolece kad je biljka u cvetu. Najbolji je mlad list sa zelenih grancica. U prolece bran list je najlekovitiji, jer tada ima najviše arbutozida. Listovi su neprijatnog, oporog i nagorkog ukusa; bez mirisa.


Lekovito delovanje: caj od listova medvedjeg groždja ili medvjetke leci povecanu prostatu, mokracne organe, proliv i šecernu bolest. Listovi pomešani s drugim lekovitim biljem služe kao dezinfekcijsko sredstvo mokracnih kanala, narocito kod kronicne upale mokracnog mehura i drugih bolesti.List se upotrebljava u obliku caja za lecenje organa za mokrenje. Kod nas lekari cesto daju mešan caj od jednakih delova medvedeg grožda i sitnice. Pri izradi caja potrebno je list zdrobiti i duže kuvati, jer kožasta i cvrsta konzistencija lista otežava i onemogucava ekstrakciju arbutina i tanina. Inace, list treba u apoteci cuvati ceo, jer se tako mnogo duže i bolje održi. Priprema se još i caj protiv peska ili kamena u bubregu. Narodna imena: medvede grožde, bubina boba, vucja jabuka, gorndk, divlja maginja, jabucica, medvedovo groždice, medvedovo uho, medvedi grozdic, medvijedica, mecije grožde, mlivnjak, mlivnjaca, opernik, opirnik, oprnik, planika, crvena planika.

TRN CRNI - Prunus spinosa



Drugi nazivi: tmovina, draca, kukinja, mrki trn, trnina, trnjina, trlinka.Latinski naziv: prunus spinosa. Eng - Blackthorn
                                 


Opis biljke: crm trn grm je visine od 1 do 3 metra. Mladi izdanci baršunasto su dlakavi, a postranicne grane završavaju oštrim trnjem. Kora cmog trna crno-smedje je boje. Na trnovitim gustim ograncima rastu mali naopako jajasti listovi, na rubovima nazubljeni. U pocetku razvoja listovi su dlakavi, a posle goli. Beli cvetovi pojavljuju se pre samog listanja i to u velikom mnoštvu, da se granje jedva primecuje. Plod je koštunica okruglog oblika velicine do 1 cm, tamnoplave boje. Ima veorna trpak i kiseo ukus ..

Stanište: raste po živicarna, pašnjacima, krcevinama i rubovima šuma.

Lekoviti deo biljke: za lek sabiru se cvetovi, plodovi, i kora s korena 
Lekovito delovanje: caj od cvetova koristi se kao sigurno sredstvo. za otvaranje i jacanje želuca. Isti caj odstranjuje kožne osipe i kožne necistoce, umiruje grceve u želucu, pospešuje izlucivanje mokrace, rastvara sluz kod katara, a preporucuje se kod vodene bolesti i stvaranja kamenaca. Pekmez od plodova pospešuje stolicu i posebno se preporucuje deci koja nemaju urednu stolicu ili pate od zacepljenosti. Caj od korena preporucuje se u lecenju groznice .

TRBULJA - Oenanthe aquatica



Drugi nazivi: bedrenicak, konjski morac, krpilo, mokrorok, vodeni morac. Latinski naziv: oenanthe aquatic.Eng - Water Dropwort

                                     

Opis biljke: vodena trbulja višegodišnja je zeljasta biljka sa šupljom i razgranatom stabljikom visine do 1 1/2 metar. Veliki listovi s peteljkom dvostruko su do trostruko perasti s potpornim listicima. Pod vodom su poput kose, a nad vodom jajoliki, perasto urezani sa sulicastim iseccima. Koren je dvogodišnji, oblika mrkve. Sitni i beli cvetovi su sakupljeni u štit. Plod je sa strane duguljasto-jajastog oblika, gotovo okrugao, s gornje i donje strane malo šiljast, go, zelenkasto-srnedje do žuto-smedje boje .

Stanište: vodena trbulja raste u barama, mocvarama, stajacoj vodi, na mocvamim zemljištima i u jarcima. 

Lekoviti deo biljke: za lek se sakupljaju dozreli plodovi, odnosno seme .
Lekovito delovanje: trbulja raste u barama, mocvarama, stajacoj vodi, na mocvamim zemljištima i u jarcima. Lekovito delovanje: vodena trbulja po lekovitom delovanju nalik je komoracu, samo mnogo jaca. Njegova upotreba delotvorna je kod veoma zapuštenih i tvrdokornih bronhalnih katara s gnojnim i zaudarajucim ispljuvkom, kod tuberkuloze pluca i gnojenja kostiju. Osim toga, preporucuje se u lecenju pluca, astme, grceva u želucu i crevima te kod jakog nadimanja. Izvana seme vodene trbulje koristi se kao melem za rane jer ih cisti i sprecava upale .